13. Teorija Evolucije: Jedna Materijalistička Obaveza
Informacije koje smo predstavili kroz cijelu ovu knjigu pokazuju nam da teorija evolucije nema znanstvenu bazu i da se čak, nasuprot tome, tvrdnje o evoluciji otvoreno sukobljavaju sa znanstvenim otkrićima. Drugim riječima, snaga koja podržava evoluciju nije znanost. Evolucija može biti branjena od strane nekih "znanstvenika", ali mora postojati neka druga snaga-zastupnik na djelu.
Taj drugi zastupnik je materijalistička filozofija.
Materijalistička filozofija je jedan od najstarijih sistema mišljenja u historiji. Njezina najosnovnija karakteristika je smatranje materije kao apsoluta. Prema ovoj filozofiji, materija je vječna i sve što postoji je sastavljeno od materije i samo od materije. Ovaj prilaz obavezno čini nemogućim da se vjeruje u Stvoritelja. Materijalizam je zbog toga dugo bio neprijateljski raspoložen prema religijama bilo koje vrste.
Nameće se pitanje da li je materijalističko gledište ispravno. Način da se ispita da li je neka filozofija istinita ili lažna je da se znanstvenim metodama ispitaju tvrdnje te filozofije koje se odnose na znanost. Naprimjer, neki filozof u X stoljeću mogao je tvrditi da je postojalo božansko drvo na površini Mjeseca i da su sva živa bića, ustvari, narasla na granama ovog velikog drveta poput voća i da su onda pala na Zemlju. Neki ljudi bi mogli smatrati tu filozofiju privlačnom i vjerovati u nju. Ali u XX stoljeću, u vrijeme kada su ljudi uspjeli hodati po Mjesecu, nije moguće propagirati takvu filozofiju. Da li je takvo drvo postojalo ili ne, može biti ustanovljeno znanstvenim metodima, a to su promatranje i eksperiment.
Zato možemo pomoću znanstvenog metoda istraživati materijalističku tvrdnju: to jest, da je materija postojala kroz svu vječnost i da se ova materija može organizirati bez nadmaterijalnog Kreatora i uzrokovati nastanak života. Kada to uradimo, vidimo da je materijalizam već kolabirao, budući da je ideja da je materija uvijek postojala još od vječnosti, oborena sa teorijom Velikog praska (Big Bang), koja pokazuje da je univerzum kreiran iz ništavila. Tvrdnja da se materija sama organizirala i stvorila život je tvrdnja koju mi zovemo "teorija evolucije"- ona koju je ova knjiga ispitivala i za koju je isto tako pokazala da je pobijena.
Medutim, ukoliko se neko unaprijed odlučio da vjeruje u materijalizam i da se preda i posveti materijalističkoj filozofiji prije svega drugoga, tada se on ne ponaša ovako. Ukoliko je on "prije svega materijalista, a onda znanstvenik", onda on ne napušta materijalizam kada vidi da je evolucija protivrječna znanosti. Potpuno suprotno tome, on pokušava potvrditi i spasiti materijalizam, pokušavajući podržati evoluciju bez obzira na sve. Upravo je ovo ona neprilika u kojoj su se danas našli evolucionisti braneći teoriju evolucije.
[to je dosta interesantno, oni, takoder, s vremena na vrijeme priznaju ovu činjenicu. Dobro poznati genetičar i otvoreni evolucionista Richard C. Lewontinsa Harvardskog univerziteta priznaje da je on "prije svega materijalista, a onda znanstvenik", ovim riječima:
"Mi imamo jednu materijalističku vjeru, koja je ‘a priori’ vjera. Ono što nas primorava da na svijet donosimo materijalistička objašnjenja nisu naučne metode ni principi. Naprotiv, zbog naše apriorne privrženosti materijalizmu mi montiramo istraživačke pojmove i principe koji će iznijeti neko materijalističko objašnjenje. A i s obzirom da je materijalizam apsolutan, mi ne možemo dozvoliti pojavljivanje nekih stavova koji upućuju na religiju."145
Termin "a priori", koji je Lewontin ovdje upotrijebio, veoma je bitan. Ovaj filozofski termin odnosi se na pretpostavke koje se ne baziraju ni na kakvom eksperimentalnom znanju. Neka postavka ili misao je "a priori" kada je smatraš kao ispravnu i prihvataš, čak iako nema dostupnih informacija o tačnosti te misli. Mada evolucionist, Lewontin se izražava iskreno i otvoreno. Materijalizam je "a priori" dat evolucionistima i oni, onda, nastoje podesiti znanost prema onome što im je dato. Budući da materijalizam definitivno čini neophodnim poricanje postojanja Stvoritelja, oni su prigrlili jedinu alternativu koju imaju u rukama, a to je teorija evolucije. Za njih nema veze što je evolucija u suprotnosti sa znanstvenim činjenicama, takvi znanstvenici je prihvataju "a priori" kao tačnu.
Ovakvo ponašanje, puno predrasuda, vodi evolucioniste vjerovanju da je "nesvjesna materija sastavila samu sebe", što je u suprotnosti ne samo sa znanošću nego, takoder, i sa razumom. Jedan profesor hemije sa Njujorškog univerziteta i DNA ekspert, Robert Shapiro, ovako objašnjava ovo vjerovanje evolucionista i materijalističku dogmu koja leži u njegovoj osnovi:
"Jedan drugi evolucioni princip potreban je da nas prevede preko praznine izmedu mješavine jednostavnih prirodnih hemikalija do prvog djelotvornog replikatora (sistema koji bi mogao dati kopiju samoga sebe). Ovaj princip, još uvijek, nije opisan u detalje ili demonstriran, ali je naslućen i data su mu imena, kao hemijska evolucija ili samoorganiziranje materije. Postojanje ovog principa uzeto je zdravo za gotovo u filozofiji dijalektičkog materijalizma, isto kao što je, od strane Aleksandra Oparina, primijenjeno i na porijeklo života."146
Evolucionistička propaganda na koju konstantno nailazimo u vodećim zapadnim medijima i u čuvenim i "visoko poštovanim" znanstvenim magazinima, rezultat je ove ideološke neophodnosti. Budući da je evolucija smatrana nužnom, ona se pretvorila u tabu temu u krugovima koji postavljaju standarde znanosti.
Postoje znanstvenici koji su se našli u poziciji gdje su prisiljeni da brane ovu isuviše nategnutu teoriju ili, u najmanju ruku, da izbjegavaju izgovaranje bilo čega što je protiv nje, u namjeri da održe svoju reputaciju. Akademici u zapadnim zemljama obavezani su imati svoje članke objavljene u odredenim časopisima da bi postigli i sačuvali titulu profesora. Svi časopisi koji se bave biologijom pod kontrolom su evolucionista i oni ne dozvoljavaju da se u njihovim magazinima pojavi bilo kakav antievolucionistički članak. Zbog toga, svaki biolog mora izvoditi svoje studije pod dominacijom ove teorije. Oni su, takoder, dio ustanovljenog poretka u pogledu evolucije kao jedne ideološke neophodnosti, što je razlogom da oni slijepo brane sve "nemoguće slučajnosti" koje smo do sada ispitivali u ovoj knjizi.
Priznanja materijalista
Njemački biolog Hoimar von Dithfurt, čuveni evolucionista, dobar je primjer ovog materijalističkog shvatanja punog predrasuda. Nakon što je Dithfurt naveo primjer ekstremno kompleksnog sastava života, on nastavlja, iznoseći slijedeće u vezi sa pitanjem "da li se takav kompleksan sastav mogao pojaviti slučajno ili ne?":
"Da li je u stvarnosti moguća takva harmonija koja bi se pojavila samo kao rezultat slučajnosti? Ovo je osnovno pitanje cijele biološke evolucije. Odgovoriti na ovo pitanje riječima: ‘Da, to je moguće’, nešto je kao potvrdivanje vjere u modernu znanost o prirodi. Kritički govoreći, možemo reći da neko ko prihvata modernu znanost o prirodi nema drugog izbora nego da kaže "da" zato što bi on nastojao objasniti prirodne pojave na razumljive načine i pokušao ih izvesti iz zakona prirode, bez primjene metafizičkog uplitanja. Medutim, kada je zauzeo ovaj stav, stav objašnjavanja svega pomoću zakona prirode - tj. pomoću slučajnosti, tada je potpisao da on nema drugog mjesta kamo bi mogao pobjeći. Zbog toga, šta bi on drugo mogao uraditi nego vjerovati u slučajnosti."147
Da, upravo kao što Dithfurt izjavljuje, materijalistički znanstveni pristup usvaja kao svoj osnovni princip da objašnjava život sa poricanjem "natprirodnog uplitanja", tj. stvaranja. Jednom kada je ovaj princip usvojen, čak su i apsolutne nemogućnosti lahko prihvaćene. Moguće je naći primjere ovakvog dogmatskog mentaliteta u gotovo svoj evolucionističkoj literaturi. Profesor Ali Demirsoy, čuveni zagovornik evolucione teorije u Turskoj, samo je jedan od mnogih. Kao što smo ukazali na prethodnim stranicama, prema Demirsoyu je mogućnost slučajnog formiranje citokroma-C, proteina neophodnog za preživljavanje, "jednako nevjerovatna kao i mogućnost da jedan majmun napiše historiju čovječanstva na daktilo-mašini, a da ne napravi niti jednu grešku".148
Nema sumnje da je prihvatanje takve mogućnosti, ustvari, suprotno osnovnim principima razuma i komon sensa. čak i samo jedno korektno napisano slovo na papiru garantira da je ono napisano od strane neke osobe. Kada neko vidi knjigu svjetske historije, postaje još sigurnije da je knjigu napisalo jedno razumno biće. Niko sa zdravim rezoniranjem ne bi se mogao složiti da su se slova tako velike knjige "slučajno" sakupila i pravilno poredala.
Medutim, veoma je interesantno vidjeti da evolucionista - znanstvenik Ali Demirsoy prihvata ovu vrstu iracionalnog prijedloga:
"U suštini, vjerovatnoća slučajnog formiranja Citokrom-C niza je vjerovatno nula. To jest, ako život zahtijeva jedan tačno odreden niz, može se reći da vjerovatnoća da se to desi jeste jedanput u cijelom univerzumu. Inače su neke metafizičke sile izvan našeg poimanja morale učestvovati u njegovom formiranju. Prihvatiti ovo drugo, nije prikladno znanstvenom cilju. Tako da moramo pogledati u prvu hipotezu."149
Demirsoy nastavlja izjavljujući da on prihvata nemoguće u namjeri da "ne prihvati metafizičke sile", to jest, u namjeri da ne prizna stvaranje od strane Boga. Jasno je da ovaj pristup nema nikakve veze sa znanošću. Nimalo neočekivano, Demirsoy, takoder, govoreći o jednom drugom problemu, porijeklu mitohondrija u ćelijama, otvoreno pristaje na slučajnost kao objašnjenje, iako je to "sasvim suprotno znanstvenoj misli":
"Srž problema je pitanje kako su mitohondrije stekle ovu osobinu, budući da postizanje ove osobine igrom slučaja, čak i samo kod jedne individue, zahtijeva ekstremne vjerovatnoće koje su nepojmljive… enzimi prilikom osiguravanja (ćelijskog) disanja i funkcionirajući kao katalizatori, u svakom koraku u različitoj formi, čine srž ovoga mehanizma. ]elija mora sadržavati ovaj enzimski niz u potpunosti, inače on je bez ikakvog značenja. Ovdje,uprkos što je to suprotno biološkoj misli, u namjeri da izbjegnemo jedno dogmatičnije objašnjenje ili spekuliranje, mi moramo prihvatiti, iako nerado, da su svi respiracijski enzimi u potpunosti postojali u ćeliji prije nego što je prva ćelija došla u kontakt sa kisikom."150
Zaključak koji se može izvući iz ovakvih izjava je taj da je evolucija teorija do koje se nikako nije došlo kroz znanstveno istraživanje. Nasuprot tome, forma i suština ove teorije su diktirani zahtjevima materijalističke filozofije. Ona se onda pretvorila u jedno vjerovanje ili dogmu, usprkos konkretnim znantvenim činjenicama. I, ponovo možemo jasno vidjeti iz evolucionističke literature da sve vrste ovih napora stvarno imaju "svrhu". A ta svrha isključuje bilo koje vjerovanje da su sva živa bića stvorena od strane Stvoritelja.
Evolucionisti definiraju ovu svrhu kao "znanstvenu". Medutim, ono na što se oni pozivaju nije znanost, nego materijalistička filozofija. Materijalizam apsolutno odbacuje postojanje bilo čega "izvan" materije (ili bilo čega natprirodnog). Sama znanost nije obavezna da prihvati takvu dogmu. Znanost predstavlja istraživanje prirode i izvodenje zaključaka iz nalaza svoga istraživanja. Ukoliko ovi nalazi vode zaključku da je priroda stvorena, znanost to mora prihvatiti. Dužnost je pravog znanstvenika da ne brani nemoguće scenarije držeći se zastarjelih materijalističkih dogmi iz XIX stoljeća.
ZNANSTVENI KOLAPS MATERIJALIZMA
Konstituirajući se kao filozofski podupirač teorije evolucije, materijalizam XIX stoljeća predlaže da je univerzum postojao od vječnosti, da nije bio stvoren i da organski svijet može biti objašnjen jezikom interakcija materije. Medutim, otkrića znanosti XX stoljeća potpuno poništavaju ove hipoteze.
Pretpostavka da je univerzum postojao oduvijek pobijena je otkrićem da je univerzum nastao iz velike eksplozije (takozvani "Big Bang"), koja se odigrala prije skoro pet milijardi godina. Big Bang pokazuje da su sve fizičke supstance u univerzumu postale ni iz čega: drugim riječima, one su stvorene. Jedan od najistaknutijih zagovornika materijalizma, ateista filozof Anthony Flew, priznaje:
"Kako je poznato, priznanje je dobro za dušu. Ja ću, zbog toga, početi priznajući da stratonicijanski ateist mora biti zbunjen savremenim kosmološkim konsenzusom (Big Bang). Zbog toga što izgleda da kosmolozi imaju znanstveni dokaz… da je univerzum imao početak."1
Veliki prasak, takoder, pokazuje da je univerzum na svakom stadiju bio oblikovan kontroliranim stvaranjem. Ovo je postalo jasno pomoću poretka koji se zbio nakon velikog praska, koji je bio isuviše perfektan da bi bio formiran od strane nekontrolirane eksplozije. čuveni fizičar Paul Davies objašnjava ovu situaciju:
"Teško se oteti utisku da su sadašnje strukture univerzuma, koje su očito toliko osjetljive na male alteracije u brojevima, bile pažljivo smišljene… Po izgledu, čudesno poklapanje brojčanih vrijednosti koje je priroda dodijelila njenim fundamentalnim konstantama, zasigurno ostaje prisiljavajući dokaz za jedan svjesni element kosmičkog dizajna."2
Ista realnost natjerala je američkog profesora astronomije Georgea Greensteina da kaže:
"Nakon što smo pregledali sve dokaze, uporno navaljuje misao da je neko natprirodno posredništvo ili, radije, Posredništvo, moralo biti umiješano u nastanku kosmosa."3
Tako materijalistička hipoteza (da život može u potpunosti biti objašnjen jezikom interakcija izmedu materije) takoder kolabira pred licem otkrića znanosti. Naročito se porijeklo genetske informacije, koja odreduje sva živa bića, nikako ne može objasniti bilo kakvim čisto materijalnim posredništvom. Jedan od vodećih branitelja teorije evolucije, George C. Williams, priznaje ovu činjenicu u članku kojeg je napisao 1995.:
"Evolucionisti-biolozi propustili su da shvate da oni rade sa dva, više ili manje, nesamjerljiva domena: domen informacije i domen materije… gen je paket informacija, a ne stvar… Ova nestašica opisivača čini materiju i infomaciju dvama odvojenim domenima postojanja koji se moraju diskutirati odvojeno, u njihovim vlastitim jezicima."4
Ova situacija je dokaz za postojanje nadmaterijalne Mudrosti, koja čini da genetska informacija postoji. Nemoguće je za materiju da proizvede informaciju unutar same sebe. Direktor Njemačkog saveznog Instituta za fiziku i tehnologiju, profesor Werner Gitt, primjećuje:
"Sva iskustva ukazuju na to da je za pojavljivanje informacija potrebno postojanje slobodne volje, jednog razuma koji će koristiti svoj sud i kreativnost... Ne postoji zakon prirode, ne postoji fizički proces i ne postoji materijalistički proces koji može uzrokovati da informacija sama od sebe nastane u materiji."5
Sve ove znanstvene činjenice ilustriraju da su univerzum i sva živa bića kreirana od strane Kreatora, koji ima vječnu snagu i znanje, tj. od strane Boga. [to se tiče materijalizma, Arthur Koestler, jedan od najčuvenijih filozofa našega stoljeća, kaže: "On (materijalizam) ne može više za sebe tvrditi da je znanstvena filozofija."6
1 Henry Margenau, Roy A. Vargesse. Cosmos, Bios, Theos. La Salle IL: Open Court Publishing, 1992, p. 241
2 Paul Davies. God and the New Physics. New York: Simon & Schuster, 1983, p. 189
3 Hugh Ross. The Creator and the Cosmos. Colorado Springs, CO: Nav-Press, 1993, pp. 114-15
4 George C. Williams. The Third Culture: Beyond the Scientific Revolution, New York, Simon & Schuster, 1995, pp. 42-43
5 Werner Gitt. In the Beginning Was Information. CLV, Bielefeld, Germany, p. 107, 141
6 Arthur Koestler, Janus: A Summing Up, New York, Vintage Books, 1978, p. 250
2 Paul Davies. God and the New Physics. New York: Simon & Schuster, 1983, p. 189
3 Hugh Ross. The Creator and the Cosmos. Colorado Springs, CO: Nav-Press, 1993, pp. 114-15
4 George C. Williams. The Third Culture: Beyond the Scientific Revolution, New York, Simon & Schuster, 1995, pp. 42-43
5 Werner Gitt. In the Beginning Was Information. CLV, Bielefeld, Germany, p. 107, 141
6 Arthur Koestler, Janus: A Summing Up, New York, Vintage Books, 1978, p. 250
Materijalisti, lažna religija i prava - istinska religija
Do sada smo ispitivali kako krugovi posvećeni materijalističkoj filozofiji izvrću znanost, kako varaju ljude radi evolucionističkih bajki u koje slijepo vjeruju i kako prikrivaju činjenice. Medutim, moramo priznati da, premda nesvjesno, ovi materijalistički krugovi obavljaju i jednu značajnu "uslugu", da oni igraju jednu pozitivnu ulogu.
Želeći opravdati svoje vlastite neistine i ateističke misli, oni, pritom, izlažu svu besmislenost i nedosljednost tradicionalne misli, koja je, takoder, puna predrasuda, a koja se predstavlja kao islamska. Napadi materijalističko-ateističkog kruga pomogli su da se otkrije lažna religija koja nema nikakve veze sa Kur’anom ili islamom, koja se zasniva na čula-kazala, sujevjerju i praznim pričama i koja ne može iznijeti nijedan dosljedan argument. Tako da su razotkrivene sve nedosljednosti, protivrječnosti i sva nelogičnost lažne religije branjene od neiskrenih krugova, koji pogrešno i nepravedno nastupaju u ime islama, bez oslanjanja na validne dokaze.
Materijalisti su pomogli mnogim ljudima da shvate svu turobnost mentaliteta koji počiva na predrasudama i tradiciji, i ohrabrili ih da traže suštinu i pravi izvor religije obraćajući se i prijanjajući uz Kur’an. Iako nenamjerno, oni su se pokorili Allahovoj komandi i služili njegovoj religiji. [taviše, oni su objelodanili svu prostotu mentaliteta koji predstavlja jednu lažnu religiju, izmišljenu u ime Allaha i ponudenu svima kao islam, i oni su pomogli da se oslabi ovaj sistem koji počiva na predrasudama, a koji prijeti velikom dijelu društva.
Tako da su, htjeli-ne htjeli, i u skladu sa svojom sudbinom, postali sredstvo pomoću kojega je obistinjen Allahov dekret o Njegovom podržavanju ispravne Božije religije - tako što će poticati njene protivnike da djeluju jedan protiv drugog. Ovaj Allahov zakon je ovako izražen u Kur’anu:
A da nije Allahovog suzbijanja ljudi jednih drugima - sigurno bi se iskvarila zemlja... (Al-Baqarah, 251)
Na ovom mjestu, mislimo da je neophodno ostaviti otvorena vrata za neke zagovornike evolucionističke materijalističke misli. Ovi ljudi bi mogli jednom postaviti fer pitanje, a ipak oni su odvučeni od istinske religije pod utjecajem praznih priča, nažalost, proizvedenih u ime islama, laži izmišljenih u ime Vjerovjesnika i čula-kazala priča, kojima su oni bili izloženi još od svoga djetinjstva i tako nikada nisu imali šansu sami otkriti istinu. Oni su mogli naučiti o religiji iz knjiga protivnika religije, koji pokušavaju identificirati islam sa lažima i zabludama koje se ne nalaze u Kur’anu, i sa tradicionalizmom i predrasudama. Suština i porijeklo islama su sasvim drugačiji i, povrh toga, potpuno inkompatibilni sa svim onim što su ih učili. Zbog ovog razloga, predlažemo da oni uzmu Kur’an što je moguće prije i čitaju Allahovu Knjigu sa otvorenim srcem, savjesno i bez predrasuda, i da uče originalnu religiju iz njenog istinskog izvora.
Bilješke
145 Richard Lewontin, "The Demon-Haunted World", The New York Review of Books, January 9, 1997, str.28 
146 Robert Shapiro, Origins: A Sceptics Guide to the Creation of Life on Earth, Summit Books, New York: 1986, str. 207.
147 Hoimar Von Dithfurt, Im Anfang War Der Wasserstoff (Secret Night of the Dinosaurs), Vol 2, str. 64.
148 Ali Demirsoy, Kalitim ve Evrim (Inheritance and Evolution), Ankara: Meteksan Publishing Co.,1984, str. 61.
149 Ibid, str. 61.
150 Ibid, str. 94.
Hiç yorum yok:
Yorum Gönder